Pensées qui se trouvent sous les larmes

5-il m'a tué? [Ubila me?]

-May, da li je istina da ćeš se prijavit za predsjednicu Hogwartsa?- upitam je stigavši do učionice Ooms-a. većina učenika bila je već unutra, no ja uvijek kasnim. A iz nekog razloga, i May je, začudo, kasnila.

-Tko ti je to rekao?- upita me zbunjeno. iako mislim da se prije radi o tome kako su svi saznali za to, a ne da to uopće nije istina.

-Mislim da nije važno tko mi je rekao. Dogovor je bio da će se samo jedna od nas četiri prijaviti, netko se očito dogovora ne drži. – nakašljem se.

-Zar smo se dogovorili da ćeš to biti ti? Može to biti i Lamona i Rochelle, a bome i ja.

-Da. Ali dogovorili smo se da ću to biti ja!

-Ma kad to molim te?

Hm, kad smo se dogovorili. Toga se stvarno ne sjećam. A možda je problem u tome što se nismo dogovorili i što ću trenutno ispast velika glupača. A to mrzim! Jer znam da to nisam. I ispast će da sam željna moći. A to… to… možda ipak jesam.

…

Poslije bloka Preobrazbe, i bloka Čarolija, slijedio je ručak.
Na preobrazbi McGonallica nas je mučila ponavljanjem. Kako životinje pretvarati u posuđe i ostale potrebne nam stvari. Naravno, ona ne bi bila ona, da nam nije zadala ogromnu zadaću. Moramo napisati sastav o preobrazbi životinja na najmanje pet stranica. Bila je tako dobra, kako ona kaže, da nam dopušta da sastav može biti od pet pa do koliko mi hoćemo stranica. Koza!
Profesora Flitwicka nisam ni slušala. Čarolije su mi potrebne za aurora, ali uvijek prepišem domaći i sve je pet! I tako ih Kimberly obožava, ali joj smeta kad netko od nje prepisuje. „Zašto se ja trudim, a vi samo prepisujete? To tako više ne ide!“ Rekla je ima godinu dana kad sam je tražila da mi napiše esej o umnim čarolijama. Jadnica ne shvaća da svaki put kad ona ide spavat, ja i Roch uzmemo njen esej i prepišemo.

Hodnicima sam trčala do Velike dvorane, jer sam bila na Wc-u. svi su već tamo sjedili, a Dumbledore se pripremao da započne govor. Otvorim vrata, a svi pogledi upereni u mene. Samo se nasmiješim i potrčim do svog mjesta.

-Kad smo se već svi okupili.- pogleda prema meni.- Vrijeme je da vam priopćim tko je predsjednik Hogwartsa.- za Rawenlavskim stolom svi pogledaju u Zuka, May i Tori. Pogledi Slytherina bili su ponosno upereni u Draca, Adrianu i Alexandru. Hufflepufi su sramežljivo pokazivali prstom na Miley, dok su Maxovi prijatelji pokušali svima dati do znanja da će on pobijediti. Gryffindori su pokušavali an noge diči mene i samo mene! –Mislim da svi znate za većinu prijavljenih, ali ja ću vam svejedno pročitati imena. John McGee, May Stox, Tori Crabble, Draco Malfoy, Adriana Joy, Alexandra Black Voltaire, Miley Johnson, Max Trilloni, Daniel Red te Elinor Vivienne Lily Potter.- Dumbledore mi uputi kratak smiješak. Daniel Red se prijavio? Budimo realni, tip jest zgodan, ali ne toliko da svi zaborave koliko je glup! Nema šanse, nikakve. Čini se da se sa sedme godine prijavio samo Max. Max, za kojeg nisam znala da će se prijaviti i koji bi mogao jako lako uzeti pobjedu! –Pošto smo uvidjeli da ima jako puno zainteresiranih za mjesto predsjednika iz svih domova, odlučili smo nešto izmijeniti. Umjesto da bude samo jedan predsjednik, bit će ih četvero. Ito po jedan iz svakog doma. No naravno, jedan od njih ipak će se pobrinuti da sve bude u redu! Zadatak onih koji se nisu prijavili je sljedeći. Napišite na ceduljicu koju ćete dobiti ime onoga za koga želite da bude predsjednik. Odnosno četiri imena iz četiri doma i još jedno iz bilo kojeg doma za koje
Elite da bude glavno. A pored onog za kojeg želite da bude glavni, stavite križić.- zamahne štapićem, a ispred svih, osim nas koji smo se prijavili, stvore se cedulje i pero. –Kad završite, to ćete ubaciti u ovu kutiju ovdje. I ne trudite se varati, jer nećete uspjeti!

Duboko udahnem i osvrnem se po prostoriji. Vjerojatnost da budem predsjednica je sad mnogo veća, ali vjerojatnost da budem ona glavna je sad manja, čim se Max prijavio. Zar ikoga boli briga da li će netko dobro obavljati tu dužnost? Max je zgodan, i sve cure će glasati za njega. Uključujući i Jennifer koja je sjedila nasuprot mene. Nagnem glavu i pročitam imena s njene cedulje.

Zuko
Draco
Max
Daniel
Elinor x

Ona je stvarno stavila križić pored moga imena? Ponosno se uspravim i stavim kosu, koja je slobodno padala preko mojih prsiju, iza leđa.

Pomalo me nervoza uhvatila. Počnem lupkati martom o parket.

-Prestani! To me živcira!- prosikta Daniel koji je sjedio tri mjesta dalje od Jennifer na lijevo.

-Zar ti stvarno misliš da ću ja prestat jer si mi to ti rekao?!- odbrusim mu i počnem se cerit.

Počeše se po plavoj kosi i tužno me pogleda očima boje kestena. Zabuljim se u njega. Izgledao je kao kakvo dijete. Nakrivim glavu na lijevo i samo buljim u njega.

-Elinor, Elinor, Elinor!!- začujem kako mi Rochelle krešti na uh. –Sad će pročitat.- uputi mi pogled sve-će-biti-dobro-ne-brini.

-Roch!- zavrištim. –Da li možeš pročitat misli ovima u dvorani. Tako da znamo tko je za koga glasao?- na ovom zadnjem utihnem. Još bi nam falilo da netko za njen dar.

-Ja već sve znam!- isplazi mi jezik.

…

Život je stvarno krasan! Za dva dana stižu Gigi i Berenice, a glupa Adriana još nije sastavila popis aktivnosti i tih gluposti. Koje su zapravo jako važne gluposti! Jer nije stvar u tome što dolaze samo Gigi i Berenice, za njih se ne bojim, već glupa Eliane. Hogwarts moram prikazati kao san snova, raj na zemlji, samo da ona bude ljubomorna!

Donesena je i odluka da mi iz Predsjedničkog vijeća (kako to već svi nazivaju) određujemo kako će se rasporediti učenici iz Beauxbatonsa. To je na jedan način dobro, jer ću ja moć smjestiti Gigi i Berenice u Gryffindor, ali loše jer je Adrianina zadnja, jer je ona ipak predsjednica. Uz mene i nju, predsjedničko vijeće čine još Draco, May i Max. Zuko je bio jako razočaran time što on nije jedan od nas, ali očito je da su cure, na čije je glasove računao, shvatile da je on jedan veliki ženskaroš.

-Kažem ti, idi! Ne moraš me paziti na svakom koraku! Jučer mi je Dumbledore rekao da sam poprilično dobro.- tjerala me Rochelle da odem van, jer je bila kiša. A ona i nije baš veliki ljubitelj, tako da neće poći sa mnom, a ja ju ne želim ostaviti samu.

-Otići ću po jednim uvjetom.- ona zakoluta očima. –Moraš stati samo u sobi. Jer ako slučajno naiđeš na Adrianu ili Megan, bit će problema.

-Časna izviđačka! – zagrli me i poljubi, a ja se išuljam iz sobe.

Kad sam izašla iz društvene i prepustila se pustim hodnicima, u razmišljanju me prekine ženski glas.

-Potterice!- nije mi trebalo dugo da prepoznam glas Adriane Joy.

-Razmišljam o vuku, kad ono, koza na vrata!- okrenem se na peti.

-Haha. Dosta, amo reći humora. Sutra se nacrtaj u 13:00h u tamnici gdje održavamo sastanke.

-Hm, ne znam baš. Sutra se ide u Hoagsmede.

-To je naredba!

-A tko si ti da mi naređuješ?- osjetim štapić u džepu pod vršcima svojih prstiju.

-Kao zaboravila si. Ja samo ono što si ti htjela biti. President.

-Čuj, da je meni tata kupio sise za božić, i ja bih vjerojatno bila president.

-Kučko!- posegne za štapićem u džep.

-Expelliarmus!- pogodi je čarolija, a štapić koji je netom izvadila iz džepa, ispadne joj iz ruke. –Petrificus Totalus!- poviknem, a ona se sruši na pod. –Too late, president!

…

Ujutro sam se ipak dovukla do tamnice, jer je zbog velikog, listopadskog pljuska izlet bio odgođen. Iako su sastanci najčešće navečer, jer je tako i Dumbledore inzistirao, gospođica Joy morala je uvesti promjene. Izlika joj je bio metlobojski trening koji je danas navečer, a ona ga kao kapetanica nije smjela odgoditi. Zar nije logično da bude obratno? Kako bilo, Dumbledore je morao uzeti Rochelle k sebi kao i svaki put dok sam ja na sastancima. No ovog puta, nisu bili u njegovom uredu, već su izašli na teren. Čini se da je Rochelle jedina imala privilegij otići u Hoagsmede. Samo, ne shvaćam zašto.

Legnem na krevet i stavim slušalice iPoda u uši. Zapalim cigaretu i opustim se uz pjesmu My Immortal od Evanescence.

Elinor kao i svaki put doprati Rochelle do kabineta profesora Dumbledora. Nije ni slutila da od danas Rochelle više neće trebati njenu svakodnevnu pratnju. Jer zbog toga je Rochelle zamalo ostala bez dugogodišnjeg dečka koji nije imao razumijevanja prema njoj. Iz istog razloga, Rochelle se više trudila kako bih svladala njezin dar.

-Uđite!- oglasi se profesor Dumbledore svojim milim glasom. Rochelle lagano otvori vrata te ga ona i Elinor pozdrave.

Elinor je osjećala neku promjenu u kabinetu, samo nije znala o kakvoj se promjeni radi. Nije ni slutila da to ima nekakve veze s Rochelle. Kao što nije slutila da ta promjena nije fizička, već iam veze sa psihom.

-Samo da znate, više ne trebate obavljati kaznu kod profesora Snapea, gospođice Fox. – nasmiješi se Dumbledore. Iz plavih očiju koje su pomalo skrivale naočale oblika polumjeseca isijavala je neka dobrota i iskrenost. Iako svi znamo da se pouzda u Snapea, kao da je želio Rochelle riješiti neke muke. Svaka kazna je muka, ali opet… ovaj slučaj je bio poseban. Rochelle i Elinor su velike Dumbedorove miljenice, iako to ne shvaćaju. Rochelle mu se zahvali na usluzi. –Gospođice Potter, možete ići na sastanak. Da vam odmah kažem.- nakašlje se. –Danas ćemo ja i gospođica Fox ići u Hoagsmede, jer bi naučeno znanje trebalo pretvoriti u praksu.

-U redu.- izusti Elinor. Nije se bojala za Rochelle, jer je znala da će biti s Dumbledorom. Pozdravi ih i izađe iz kabineta te se uputi prema tamnici.

-Molim vas uhvatite me ispod ruke.- Dumbledore pruži ruku Rochelle, a ova ga uhvati ispod nje. Odjednom se stvore u WC-u bara Kod tri metle.

-Zar se u Hogwartsu može apartirati?- upita iznenađena Rochelle. On joj nije ni rekao odgovor već ga je sama saznala. No, na njegov nijemi odgovor nije rekla ništa, već je naučila da je zbog odgovara na nijeme odgovore mogu proglasiti ludom.

-Dođite, sjest ćemo za stol.

Bar je bio poluprazan, no za Dumbledora on je bio polupun. Taj čovjek na sve gleda optimistično, što ga je umalo stajalo glave njegove miljenice.

-Kasnije ću vam objasniti zbog čega smo došli baš ovdje. Možda to još ne shvaćate, ali posjedujete jedan izniman dar. No, postoje osobe koje vide da vi posjedujete taj dar. Jedna od njih je vaša prijateljica, gospođica Potter. I to je dar. Uviđanje drugih darova. Međutim, svi darovi imaju svoju crnu stranu. Ne nužno, ali imaju. E sad. Vidite onog gospodina sa šeširom. Probajte čuti njegove misli.- pokaže joj na gospodina koji je sjedio sam na sredini bara. Na stolu su mu bile dvije prazne boce votke i čaša u kojoj je ostao samo prst te opojne tekućine.

Rochelle se trudila i trudila, ali kao da je postojao neki štit između nje i misli tog neznanca. Nije shvaćala u čemu je problem. A tako je željela čuti njegove misli. Pogotovo zato što joj je Dumbledore to rekao.

-Jednostavno ne mogu!- izdahne. Oči su joj bile caklene.

-I mislio sam. Znaš kako ti možeš čitati misli, Elinor može raspoznavati darove, tako na ovog čovjeka tu darovi ne djeluju.

-A tko je on?

-Najveći problem je taj što je on jedan od smrtonoša. Tvoj dar je protiv njega jednostavno neupotrebljiv.

-Aha. Znači vi želite da ja savladam svoj dar samo kako bih mogla pomoći u borbi protiv Voldemorta.

-Ne. Krivo si me shvatila. Nije stvar u tome! Želim da ga savladaš i zbog sebe…

-A usput bih i vama pomogla? Nije meni problem. Ali zar niste to odmah mogli reći?! Mrzim biti iskorištena, a to upravo jesam!- podigne se i ode.

Kiša je rominjala, a ona je trčala natrag u dvorac. Osjećala se užasno. Uvijek je željela svima pomoći, pogotovo u borbi protiv Voldemorta. Ali nikad nije pomišljala na to da je se iskoristi u borbi protiv njega.

Ubrzala je korak. Kad je stigla u dvorac, čiji su hodnici bili pusti, otiđe u Gryffidndorsku kulu. Tamo je dočeka otvoren prozor i mnoštvo razbacanih papira po stolu. Zatvori prozor te uzme jedan papir sa stola.

Rochelle- čita misli
Adriana- obrambeni štit
Draco- brzo trčanje
Zuko- fizički oslabi protivnika
Ja/Elinor- prepoznajem darove koji će ubrzo biti moji

Rochelle je znala da to mora okončati. Elinor, njena najbolja prijateljica, zabit će joj nož u leđa. Ne postoji ništa drugo osim riješiti se.

Brzim korakom otrče do spavaonice u kojoj je Elinor bila sama.

-Hej to si ti.- progunđa Elinor.

-Avada Kedavra!- prosikta Rochelle, a iz njenog štapića bukne zelena svjetlost.

napokon malo radnje :)
Dosta zbunjujuć post,
ali sve ćete svatit u sljedećem :)

Kizza :*

4- Elle lisait mes pensées?! [Ona čita moje misli?!]

-Kao što znate, ove godine biramo predsjednika Hogwartsa.- započne Dumbledore. Dvoranom se začuje pljesak i klicanje. Za svakim stolom pojedinog doma, bilo je bar dvoje koje bi se ponosno nasmiješili na te riječi. –No, još nismo objasnili zbog čega biramo predsjednika.- na trenutak zastane. S njim zastanu i svi učenici. Pogledavali su se, nadajuć' se da netko od njih zna razlog i da ga može proširiti. –Ove godine u posjet nam dolaze učenici iz francuskog Beauxbatonsa.- trznem se. Iz mog Beauxbatonsa? Što ako dođu Gigi i Berenice? To bi bilo savršeno! To su moje dvi najbolje prijateljice. Svakodnevno se s njima čujem preko pisama, a prošlo ljeto sam odsjedala kod Gigi u Parizu. - Većina učenika koji će doći su na šestoj godini. Od vas očekujem da im date toplu dobrodošlicu, a predsjednik će se pomno pobrinuti oko toga svega i ponosno predstaviti Hogwarts. Vidim da se dosta vas želi prijaviti za predstavnika. No, to će moći samo učenici šestih razreda.- nakon ove rečenice, većina učenika nižih razreda nabije tužnu facu na lice. Ja se lagano osmjehnem. Bolje meni. Manje konkurencije.

-Eli, je se prijavljuješ?- upita me radoznalo Chanell.

-Naravno da jesam.- nabacim blagi osmijeh samopouzdanja. Okrenem se prema Roch i ispričam joj sve o Gigi i Berenice.

-Bilo bi super da njih dvije dođu. Ipak su ti najbolje prijateljice.- U njenom glasu osjetim nalet lagane ljubomore.

-Poslije tebe.- zagrlim je. –Znaš li tko se još prijavljuje?

-Mislim da je Kimberly rekla da će se prijavit, Zuko, Miley, Alexandra, Draco, Adriana i May.

-May? Zar nije bio dogovor da se samo jedna osoba iz društva prijavi?

-Ne znam. Tako su mi rekli ovi iz Ravenclawa. Tko zna da li je to uopće istina.- slegne ramenima.

Možda je moja reakcija u svezi Mayine prijave za predsjednicu bila previše burna. Ali to mi je jako važno. Ipak, vjerojatno će doći Gigi i Berenice, a ja bih se htjela pobrinuti da sve prođe kako treba.

-Jesi ti sigurna da je tvoja reakcija bila preburna zbog toga što želiš da sve prođe u redu? Mislim da ipak želiš bit glavna.- kaže Roch.

-Ček' malo. Kako ti znaš što ja mislim?- upitam začuđeno. Sigurna sam da to nisam rekla.

-Pa rekla si mi.- pogleda me zbunjeno.

-Ne Roch, nisam rekla! Što mi ti čitaš misli?

-Daj, s tobom stvarno nešto nije u redu. Ako mi nisi rekla, kako bih znala to?- izbeči oči. Stvarno je zvučala uvjerljivo. Ali sigurna sam da nisam to rekla. Nije mi jasno u čemu je problem.

…

Vrijeme je za poštu.
Veliki broj sova počeo je stizati u Veliku dvoranu. Među njima je bila i Tweet, naša bijela sova. Sletjela je ravno u moju posudu s kornfleksom.

-Daj Tweet!- maknem sovu sa stola i pažljivo iz njenih kandža uzmem pisamce. Omotnica je bila žute boje, s crvenim, ljepljivim krugom na sredini pisma. Uzmem nož i pažljivo otvorim kuvertu.

Cher Vivienne!

Vjerojatno vas je ravnatelj obavijestio za razmjenu učenika. Nas dvije ti stižemo J. Osim nas, dolaze Abrial, kučka Eliane, još neki ljudi s naše godine te neki sedmaši. Ravnateljica nam je rekla da ćemo biti razvrstani u domove kao i vi, pa se nadamo da će dospjeti u tvoj dom (a to je jako vjerojatno, pošto smo i u Beauxbatonu bile u istom domu). Jedva te čekamo vidjeti!!

Ton Gigi & Berenice!!

P.s.
Alex ne vient pas. Il a un problčme au sein de la famille. Sa sSur, Amelie, est malade.
Nous tu aimons!!

Uz pismo je bila predložena njihova slika.
Zagledam se u svaku pomno. Njihova tipična slika. Berenice se nasmiješila od uha do uha i pokazivala svoje biserno bijele zube, dok je Gigi imala svoj već poznati osmijeh-zatvorenih-usta.

Ispričam Roch, Chanell, Denise i Kimberly kako njih dvije dolaze.

-Neki kažu da će nas možda prebacivati u druge domove.- kaže Kimberly u što nisam potpuno vjerovala. Prije će njih ravnopravno smjestiti nego nas prebacivati. Tu stvarno nema logike.

-Ne znam baš. To je glupo. – Denise slegne ramenima. –Iako bi bilo dobro da me premjeste u Ravenclaw, ipak je tamo Zuko. – nasmiješi se. Pa te cure su nevjerojatne. Što Zuko mora napraviti da im se prestane sviđati. Bilo bi normalno da idu nekom drugom dečku, a ne njemu koji ih vrti oko malog prsta i samo im slama srca. No, nisam željela komentirati. Ne da mi se ponovno raspravljati s njima. Uostalom, željela bih da ona i Kimberly odu u Ravenclaw tako da se u Gryffidnoru napravi mjesta za Gigi i Berenice.

Denise nastavi pričati s Kimberly i Chanell, pretpostavljam o nekom dečku. To je njihova vječna tema. Jadna majka Love. Tko zna što ona sve mora slušati kod kuće. Ima stvarno sreće što se udala za čarobnjaka i što su njene kćeri vještice, inače bi ih morala trpjeti više ili poslati u neki bezjački internat.

…

-Sori, stvarno mi se neda. Možeš učiti tu u našoj društvenoj.- odgovaram Roch da odemo u knjižnicu. Istina, voljela sam čitati, ito jako. Ali, ona knjižnica mi nije bila omiljena. Stvarno nisam imala volje boraviti tamo sa svim onim štreberima. I ja prolazim dobro, no ne učim puno. Za razliku od onih što uče, a nikada ne nauče. E to su pravi štreberi. Zato sam i mrzila kad bi mene nazivali tako. Jer ja sam uvijek bila na tulumima ili vani, nikada slobodno vrijeme nisam provodila u društvenoj ili knjižnici učeći. To jednostavno nije za mene.

-Jesi ti normalan?- pogleda me zbunjeno. Nije mi jasno što je sada bilo. Ona uvijek najednom nešto kaže. U posljednje vrijeme je stvarno čudna.

-Što je s tobom?- upitam.

-Zar ti stvarno misliš da ja želim ili trebam učit?- počne se cerit. Da, stvarno nisam normalna. Vjerojatno treba ići tamo zbog nekog dečka. To joj i kažem.

-E sad si pretjerala. Što si zaboravila na Leonarda?

-O da, sori. Kad mi već ne ide nagađanje, molim te mi reci koji bi bio razlog našeg odlaska u knjižnicu?

-Alexandra.

-A zašto idemo zbog nje?- upitam malo glasnije nego inače. Neka prestane oduživati i nek' već jednom kaže razlog odlaska u knjižnicu. Zašto zbog Alexandre? Čuj mi misli, neda mi se pričat.

-OK, sori što odužujem. Zato što se moram osvetit kučki.- odmahne rukom. E ovo je već pretjerano. Nisam rekla da odužuje a opet je to znala.

-Dođi!- povučem je za ruku.

Vukla sam je sve do Dumbledorova kabineta. Putem su nam portreti govorili razne gluposti, ali ja jednostavno nisam imala vremena im odbrusiti. Iako bi to bilo poprilično bedasto od mene, odbrusiti portretima.

-Znaš lozinku?- upitam je.

-Ne.

-Ali ja znam!- doleti Peevs do nas. –No što Foxica i Potterica trebaju od Dumbledora?- zadere se.

-Daj, nemoj opet Peevs.- kažem. –Hoćeš nam pomoći ili ne? Stvarno nam se žuri.

-Hm, zavisi. Ako imate graha sveukusnjaka.- veselo kaže. No, nije mi bilo jasno što će mu to. On je duh. Ti će sve pasti na pod, jer oni ne mogu jest.

-Grah sveukusnjak.- kaže Rochell odjednom. Vidra ispred nas poskoči i otvori nam prolaz. Kako je samo znala.

-Brzo.- zovnem ju.

Stepenice su nas odvezle gore. Uđemo u predvorje i pokucamo na vrata.

-Uđite.- blagim glasom kaže Dumbledore.

-Ispričavamo se profesore što smetamo, ali hitno trebamo pomoć od vas.- brzo kažem. Bilo bi logično da Roch gleda zbunjeno, jer sam je samo povukla za ruku i ništa niasm objasnila. Ali ona kao da je znala. U tome i jest problem. Mislim da može čitati misli. Ali poznam je dugo. Nije to uvijek mogla. To je tek odnedavno, od ove godine.

-Mislim da znam.- promrmlja Roch.

-Što znaš?- upitam je.

-Profesore, mislim da znam u čemu je problem.

-O čemu pričaš Rochelle?- ponovim to dvaput i ne dobijem odgovor.

-Pokušavam se sjetiti, samo trenutak.

Dumbledore me pogleda kroz naočale svojim malim, plavim očima i kimne mi da će sve biti u redu. Osjećala sam se nekako neupućeno. Njih dvoje kao da su znali o čemu se radi, a ja sam ovdje samo 'vatala zjake.

-Mislim da je to bilo ovo ljeto. Zašto pitate?- odjednom izlane Roch.

-Ali nitko te ništa nije pitao!- kažem malo preglasno. Ova mi je igra bila previše dosadna. Sve sam osim strpljive osobe.

Dumbledore uputi pogled pusti-je-na-miru-objasnit-ću-ti-kasnije.

-Oke.- promrmljam.

-Ma išla sam s prijateljicom bezjakinjom do središta Londona. I od toga se baš i ne sjećam puno. Ali zašto me sve to pitate?- Roch je izgledala kao da priča sama sa sobom. Gledala je u Dumbledora i on u nju. Ali on ništa nije govorio niti pitao, dok je ona odgovarala na njegova nepostavljena pitanja.

-Ma ne, nije moguće.- uputi mu začuđujući pogled.

-Elinor.- baci pogled na mene. –Je l' ja sad izgledam kao da pričam sama sa sobom?

-Da. I to ti cijelo vrijeme pokušavam objasniti! Mislim da možeš čitati misli. Ne, sigurna sam da možeš! Al' čini se da imaš problem. Ne možeš razlikovati što ljudi stvarno govore, a što misle. Proglasit će te ludom.- kažem joj malo prenapadno. Međutim to je jedini način da shvati.

-U pravu ste gospođice Potter. Zbog toga ćete gospođice Fox dolaziti ovdje svaki dan u 19:00h, kako biste naučili razlikovati misli od govora. A sad možete ići.

-Hvala.- kaže Rochelle.

-I da, gospođice Potter, bilo bi dobro da ste često uz gospođicu Fox, da joj možete reći što je govor a što misli, dok ne nauči razliku.- nadoda Dumbledore.

-Ne brinite. Brinut ću se o njoj. – stanem uspravno i mahnem rukom kao da sam u vojsci.

Iziđemo iz kabineta i krenemo prema perivoju.
-Znaš, sad ne možeš nigdje bez mene, čak ni Leonardu.- nasmijem se.

-Vječno sam vezana uz tebe.- zagrli me.

-Kako sam ja sretna djevojka.

-Stvarno ti se blago.

Nadam se da će sve u redu biti s Rochelle i da će moći uvidjeti razliku između govora i misli. Jer bi u suprotnom mogla upasti u velike probleme zvane Adriana Joy i Megan Nelson. One će sve učiniti da nam napakoste. Tako je uvijek bilo, i tako će ostati.

…

franc. Draga Vivienne
franc. Alex neće doći. Ima problema u obitelji. Sestra mu je bolesna. Volimo te!

Ovo je malo kraći post nego prije, al u principu, zadovoljna sam dužinom, ali ne baš i postom. Nekako mi je cili zbucan :S .
Javila sam svima, ali da vas posjetim, otvorila sam novi blog Gigi Sossamon. Znam da je malo glupo što je Gigi lik u Elinor, ali u početku nisam planirala. Prvo sam nju i Brenice stavila u Elinor, a kasnije mi se svidilo ime i glumica, tako da sam odlučila da to ime i ta glumica predstavljaju moju iduću priču. Nadam se da ćete me i tamo čitati. Jer kako stvari stoje, za tamo imam malo više inspiracije, ipak je to nova priča :)).

Vaša Elinor!!
P.s. Možda je glupo, ali svoje puno ime u priči još nisam spomenula. Tako da sada Vivian mjenjam u Vivienne. Znači moje puno ime je: Elinor Vivienne Lily Potter (u nekim pričama Jolie)…

Big hug and kiss ^^

3- Apres la pluie vient toujours le soleil [Poslje kiše uvijek dolazi sunce]

Probudivši se pogledam kroz prozor.
Kiše je pljuskala k'o iz kabla. Nebo je bilo tmurno, a po njemu crni, teški oblaci. Iza onog najvećeg, polako se nadziralo sunce. Koje osvježenje. Sjetih se onog Mayinog Poslije kiše uvijek dolazi sunce. Nasmijem se. Nisam željela da dođe sunce, jer sam voljela kišu. Otrčala sam u kupaonicu otuširati se da bih stigla osjetiti koju kap kiše na svom tijelu.

Nakon što sam se otuširala, oprala zube, i počešljala svoju dugu, pomalo valovitu smeđu kosu, odjenem uske svijetle traperice, sivu majicu na špaline s otvorenim leđima, te uvučem noge u crvene marte.

Prije nego što sam otišla, doteruala sam se do Roch.

-Draga, idem van. Ako hoćeš, dođi za mnom.- otisnem joj lagan poljubac u obraz.

Ona samo nešto progunđa i pokrije se po glavi.
Voljela je spavati. To joj je bilo ono najdraže. Vjerojatno je sinoć popila i koja čašu viška. Iako je bila srijeda, njoj nije smetalo to da se zabavi. A voljela se zabavljati. I šminkati. I sređivati. Po tome bi neki zaključili da je umišljena. Ali ne. Bila je normalna. Ne normalna kao svatko drugi, bila je posebna. Bila je moja mala čokoladica.

Pogledam polako svaki kut naše spavaonice.
Bila je velika, ali ne pretjerano. U njoj se nalazilo pet kreveta s baldahinom. Svaki baldahin je bio drugačije boje. Moj je bio žuti, jer je to bila moja najdraža boja. Rochelin smaragdno zeleni, Denisin boje ciklame, Kimberlyin tirkizni, a Chanelin ljubičasti. Zidovi su bijele boje. A svi namještaji drveni, smeđi s metalnim kvakama. Na plafonu se nalazio veliki svečani luster s pet svijeća od kojih je svaka bila drukčije boje. Boja je zavisila o strani na koju je ta svijeća bila okrenuta. Ako je bila okrenuta prema mom krevetu, ta bi svijeća bila žute boje i tako redom. Uz svaki krevet se nalazio mali kantunal. Malo dalje od njega radni stol spojen s ormarom. Kraj ormara se nalazi mali ormarić koji nam je posluživao za cipele. Kad bolje razmislim, soba je bila jako velika.

-Gdje ćeš?- preplaši me Chanel dok sam otvarala vrata sobe.

-Uh, preplašila si me. Idem na kišu.- osmjehnem se. Pritom se vratim do kreveta po torbu koju sam zaboravila. Bila je to šarena, pletena torba osrednje veličine koja ide preko jednog ramena. Zavirim u torbu kako bih provjerila je li sve unutra. Cigarete, iPod, mobitel, žvake, naočale, i sjajilo. –Mislim da je to to.- slegnem ramenima.

-Zabavi se.- dobaci mi Chanel. Znala je kako volim kišu. O, da, svi su to znali. To je bila moja strast. Izležavanje na travi, dok mi po golim ramenima padaju sitne kapljice kiše.

-Ne brini.

Prolazeći kroz puste hodnike Hogwartsa pomislim da i nisu tako pusti kao što mi se čine. Osjećala sam da je netko tu, uz mene. Ne na način da me čuva, već da me uhodi. Istina, mislila sam ja to puno puta, i nikad se ne bi pokazalo da je to stvarno tako.

Pred samim vratima, osjetim nečiju ruku na svom ramenu.

Brzo se okrenem.

-Lamona!- kriknem kad ugledam njeno nasmiješeno lice. Crvena kosa joj je padala preko blijedog lica oslikanog pjegicama. Oko plavih očiju imala je lagano žuto sjenilo koje joj se uskladilo sa žutim starkama.

-A gdje ćeš ti ovako rano?- upita me.

-Vani pljušti kiša k'o iz kabla, a ti mene pitaš gdje ću.- lagano je udrem po glavi.

-O da. Skoro zaboravih na tu tvoju strast. Čini se da moja strast više nije moja skrivena strast kakvom je oduvijek bila. Znaš, ja obožavam kišu.

-Stvarno?- upitam na što ona kimne glavom.

Iziđemo iz dvorca i pogledamo nebo.
Bilo je tako predivno.

-A gdje ti ideš kad je kiša?- upitam je.

-Tamo prema Hagridovoj kolibi.

-Čini se da se tu rastajemo. Ja idem prema vijaduktu. Vidimo se.- poljubim je u obraz.

-Čini se da da.- mahne mi.

Nije da sam nepristojna, ali volim biti sama kad je kiša. I Lamona to zna. Najbolja mi je prijateljica pune tri godine, s obzirom da sam ja prve dvije godine bila u Francuskoj.

Stavim iPod u uši i upalim pjesmu Duffy- Rain on your parade, ili kako bismo mi u Francuskoj rekli La pluie sur votre parade.

Došavši do vijadukta, stvari ostavi na njemu da se ne smoče, a ja sjednem na do na travu. Legnem i podignem majicu tako da mi se vidi drob, i pustim kišu da pljušti po meni.

Nakon dvije minute zapalim cigaretu.
Duboko udahnem.

Razmišljala sam.
Razmišljala sam o Maxu. Maxu Trilloniu. On je bio sexy. Ali jako sexy. Samo se bojim da Jenniferinu oko nije zapelo za njega. A činilo mi se da je. A ona je imala svakog dečka kojeg je poželjela.

Ali isto tako je bilo i sa mnom. Nisam ih imala previše, ali mogla sam imati svakog. To je tako.

Ali što sad?! Ako se on sviđa meni i njoj?

Za to postoji samo rješenje.

Bori se, pa koja ga prva osvoji.

To je bila jedina stvar koju smo mogle učiniti.

…

-Moraš joj reći.

-Ali što ako je obostrano?

-I sama si rekla. Koja ga prva osvoji.- Roch stavi ruke ispod grudi.

-ali, ipak mi je sestra. To je drugačije.

-Daj molim te Eli, ne zajebaji. Lijepo ajde tamo, i reci svojoj sestri Jennifer.

-Što meni?- upita Jennifer koja je stala na vratima.

Ja i Roch se pogledamo.
Maknemo kosu s lica i obližem usta.

-Pa čuj, Jennifer.- uhvatim je za rame. –Znaš, mislim da se tebi sviđa Max.

-Da, sviđa mi se. I?- pogleda me zbunjeno.

Stanem razmišljati i ponovno pogledam Roch koja mi je glavom pokazivala da joj kažem.

-Pa znaš, sviđa se i meni.

-I?

-Što i? Što ćemo sad?- upitam je očekujući neki odgovor poput Ma eto ti ga. Ipak si ti moja mlađa seka.

-Znaš onu. Koja ga prva osvoji.- slegne ramenima i otiđe iz spavaonice.

-Rekla sam ti da ne brineš.- kaže mi Roch.

-Molim?- samo zapanjeno gledam za vratima. –Ja sam ovdje dušu izmorila, zato što sam mislila da će bit veliki problem što se sviđa i meni i njoj. A njoj je to pa?? Vidjet ćemo mi. Možda mi je sestra, ali od sada je ujedno i kučka koja želi tipa kojeg ja želim.- dignem se i iziđem iz sobe.

-Ne zaboravi ponijet esej iz Čarobnih napitaka. Rekla si mi da te spomenem.- provirim glavom iza vrata.

…

-Da vidimo. Tko nije napisao domaći?- Snape podigne jednu obrvu.

Samo Draco digne ruku.

-Malfoy, to ćemo riješiti kasnije.- nabaci odvratni smiješak na lice. A da je bio tko drugi, a ne Malfoy, dušu bi mu izjeo zbog nenapisanog domaćeg. -Gospođice Johnson. Možete li nam reći sve što znate o Veritaserumu?

-Veritaserum je ono za poprimit tuđi oblik.- Miley se osmiješi ponosna na svoje, um, 'znanje'.

Kako sam mrzila tu malu. Uvijek nasmiješena. Živcirao me onaj njen osmijeh. Izgleda više poput neke krastače, a ne čovjeka. A što je sigurno, ima mozak veličine krastačinog.

Snape je ošine pogledom.

-Dvadeset i pet bodova.- zastane. Miley sva u ushićenju jer misli da je upravo osvojila bodove za svoj dom. –Oduzimam Hufflepuffu. Zna li netko drugi?- Miley na trenutak izbriše smiješak sa svog lica i lupne se po glavi. Potom zamahne rukom i opet stavi svoj ponosni smiješak na lice.

Snape prošeta razredom da vidi tko se javlja. Ruku je, naravno, podigla Tori. Uz nju, ruke su podigle May, Denise, Starz, Alienor i ja. Zar je moguće da toliko malo ljudi zna o Veritaserumu?

-Gospođice Alienor?- prozove je. To je bilo tako očito. Znao je da zna. Zbog toga ju je i prozvao, kako bi osvojila bodove za njegov dom.

-Veritaserum je serum, odnosno napitak, koji natjera osobu koja ga popije da govori istinu. Najčešće se rabi u Ministarstvu magije, koja ga strogo kontrolira. Ima karakteristike vode. Što znači da nema okusa, boje ni mirisa.- Alienor uzdahne. –Trebam nadopuniti?

-Ne, to je dovoljno. Trideset bodova za Slytherin.- ponosno kaže Snape.

Trideset bodova? Kao da je spasila cijeli Hogwarts.

-Profesore Snape, ne mislite li da je trideset bodova malo previše za tako jednostavan odgovor?- digne se Roch. Pogleda me, kao da je znala da isto to i ja mislim.

-Gospođice Fox, odgovor nije jednostavan, jer da je jednostavan, vi biste ga sigurno znali.- kiselo se nasmiješi Snape. Ako se ti uopće može nazvati smiješkom.

-Baš zbog jednostavnosti odgovora nisam podigla ruku. Samo budala ne zna ništa o Veritaserumu!- prostrijeli pogledom Miley.

-Dosta je!- kaže. Više nije mogao pronaći izlaz iz zamke u koju ga je Roch strpala. –Kad vi budete nastavnica, odredite koliko ćete bodova nekome dati za ovakav odgovor. A s obzirom da sam ja nastavnik, dajem još pet bodova Slytherinu, a Gryffindoru oduzimam petnaest. I da gospođice Fox, večeras u devetnaest sati, kazna kod mene.

-K'oda ću doći.- frkne nosom.

…

Naravno, Roch je otišla kod Snapea. Uvijek je govorila puno, a uradila malo. Po djelima se poznaju ljudi. Ali, nju to i nije bilo previše briga. Jer, imala je sve što itko ikada poželjeti može. Sretnu obitelj, veliku kuću, sve, puno zdravlje, sreće, ljubavi, i stvar koju ona nerijetko naglašava, novac. Da, material girl in material world. To joj je čak jedna od najdražih pjesama. Mene to nikad nije smetalo, nek' uživa dok može. Iako je postojala jedna stvar koja joj je važnija od novca- Leondard. Leonard je njen dečko. A oni se stvarno, ali stvarno vole. Ja sam uvijek mislila da netko nekoga ne može zavoljeti s petnaest godina (tol'ko su imali kad su prohodali), ali oni su čisti primjer iskrene ljubavi.

No, dok Roch sada zajebaje Snapea, ja sam osuđena čamiti u spavaonici s Kimberly i Denise. Nekima se očito neda objasniti da više nisam u Vršnjačkoj. Stoga sam osuđena slušati njihove probleme.

-Ali, možda se moraš pomiriti s tim ad više nikada nećete bit skupa. Tek ti je šesnaest. Imaš još cijeli život pred sobom. Uživaj u njemu! A i znaš Zuka, on je ženskar.- tješim Kimberly i odgovaram na njeno pitanje što će učiniti u vezi Zuka. Oni su bili puna tri dana zajedno. I kao većinu cura, Zuko ju je iskoristio. A ona mu se dala, uvjerena da su stvoreni jedno za drugo. Kako smiješno, mislim kako tragično. Istina, Zuko je jedan od mojih najboljih prijatelja. I meni je stvarno smiješno to što radi. Ali ipak, možda je ovo kap koja je prelila čašu. Jer Kimberly je sa mnom u spavaonici. Kao i njena sestra Denise. One su blizanke. A, Denise mi se povjerila. Rekla mi je da joj se sviđa Zuko. I Kimberly je to saznala. I rekla mi. A Kimberly je jako, ali jako ljubomorna osoba. A Denise, Denise je osoba koja će očarati svakog dečka svojim humorom, a i svojim izgledom. Jako je zgodna. I mislim da će Zuko zapet za nju. Isto tako kako je zapeo i za Kimberly. I da će je iskoristit. I da ću ja morat biti ta koja će slušati njihove probleme.

-Ali on mene voli. Ja to znam!- Kimberly se uhvati za glavu i razbaruši kosu. –Što da učinim?

-Kimberly, draga. Mislim da ne postoji drugi način da ti kažem ovo.- zastanem kako bih joj dala minutu odmora prije nego što se navijem. –On tebe ne voli niti te ikad volio. Bila si mu cura za jednu noć i s tim je sad gotovo! I znaš i sama da se on sviđa Denise. Ako ste obje imalo pametne, nećete se više za njega lijepit. Denise, iskoristio je tvoju sestru, iskoristit će i tebe! A sad, ako nemate ništa protiv, ja idem. I da, shvatite da nisam više u Vršnjačkoj. Da imam dovoljno svojih problema. I da mi se neda slušat vaše gluposti. Stvarno sorite.- iziđem iz sobe i zalupim vratima.

Odjurim prema Ravenclawskoj kuli.
Spustim pogled prema svojim starkama. Ovaj put sam nosila žute, koje su savršeno išle uz roze hlače i žutu majicu. Baza je izaći iz one crnine. Iako ja nikad nisam bila baš darkerica. Uvijek bi tu bio neki detalj koji će razbiti crninu.

-Pardon!- podignem glavu prema osobi u koju sam se zabila. –To si ti!- lupnem po glavi tu osobu kad sam saznala da je to Zuko. –Ubit ću te! Majke mi! Je l' ti znaš što sam sve pretrpjela zbog tebe? One sestre Love su predosadne! Da znaš samo kako su mi se navile. Mislim da bi bilo vrijeme da prestaneš.

-Ma znam. Ona Kimberly. Ali, s Denise nisam ništa imao.- zbunjeno me pogleda.

-Znam da nisi! Ali problem je što ona želi imati nešto s tobom.

-Pa znaš. Ako baš želi, mogli bismo imati nešto. Nije ona loša. Bolja je od Kimberly.- kaže nakon dužeg premišljanja.

Pa ne mogu vjerovat. Nakon svega, on želi imat aferu i s drugom sestrom. I naravno, tko će nakon toga ispaštati nego ja. Ali, Elinor je odlučila biti malo, hm, zločesta? Da, zločesta.

Ponovno mu očitam bukvicu.

-A dobro kad ti tako kažeš. Al', mislim da nije problem u tome kako ne želiš njih slušati. Mislim da je problem u tome što ti se sviđam.- kaže.

Ček' malo. Uspori snimku. Da li je on to upravo rekao da misli da mi se sviđa?! Hahahahahaha, presmiješno da bi bilo istina!

-Ma naravno Zuko. Ja stvarno ne znam što bih bez tebe.- utisnem mu lagan poljubac u usne.

-Jesam rekao?- puhne.

Ovaj poljubac i ovo sve je naravno zajebancija. Ja i Zuko se uvijek šalimo na račun naše velike ljubavi. A poljubac, pa to je uvije bio znak našeg prijateljstva. To je za nas normalno.

…

Napokon novi post!
Podosta je velik, za razliku od drugih postova. I znam da nije ništa posebno, al zadovoljna sam njime. Pokušavam ići sporije nego prije. Jer sam svjesna da mi je radnja uvijek bila previše ubrzana. Hope you like it! :)

Naslov posvećen mojoj dragoj May. šaljem veliki medvjeđi zagrljaj!!
Btw, ako netko slučajno ima fejs, a da nismo prijatelji, nek se javi, naravno ako želi.

Vaša Elinor!

<< Arhiva >>

Affichage pas moi

Autre...

Amis d'un autre monde...

Copyright ©

5-il m'a tué? [Ubila me?]

4- Elle lisait mes pensées?! [Ona čita moje misli?!]

3- Apres la pluie vient toujours le soleil [Poslje kiše uvijek dolazi sunce]