9. U SVAKOM BIĆU ČAROLIJA LEŽI

Stala sam ukopana na mjestu. Nadam se da Rochelle nije baš tako dobra sa Sarah. Ali, sad me više brinulo što ću učiniti. Da li da svu tu prošlost zaboravim ili da bježim?
-Elinor.- ispod glasa me zazvala Rochelle.- A da joj pružiš ruku?

Sarah je već ispružila ruku i očito čekala da joj pružim svoju. Ali, kako ću joj pružit kad je toliko stvari neriješeno? Mislim da ne bismo trebale bježat od prošlosti.

Odlučila sam. Polako i oprezno sam pružala ruku prema Sarah.

-Mislim da se mi već znamo.- rekla sam.

-Oprosti ako bih te trebala znati, al jednostavno se ne sjećam.- slegnula je ramenima. Ovo je bila samo takva baza. Je, sigurno se ne sjeća onoga.

-Da, kako da ne. ne sjećaš se onog vremena kad si ugrožavala moje i Nessino prijateljstvo. Uf, da je samo bilo moje i njeno. Pokušala si me posvađati sa svim prijateljima. Čuj, nisam ja očekivala da me voliš, ma jebe mi se za to. Uopće me nije briga da li ću ti biti draga. Al', nikad, zapamti, nikad me više nemoj pokušavati rastaviti od prijatelja!- već sam povisila glas. To sas u zadnje vrijeme puno puta radila, ali kad su neke osobe jednostavno, ufff… ali, moram priznat da Sarah stručna glumica. Namjestila je neku glupu facu tako da stvarno izgleda kao da je izmišljam, odnosno da je nevina.

Flashback

Sunčeve zrake lagano su klizile po mom licu. Bila sam umorna jer sam upravo odradila teški, metlobojski trening. Još da uz to uzmemo u obzir kako sam dobila TROLA iz čarobnih napitaka. Ne samo da mi taj predmet odlično ide, već sam tek na 4. godini. Iako mnogi smatraju da mene nije briga za ocjene, ipak oduvijek sam bila popularna cura koja se vrti samo oko dečki. Istina je da je to stvarno istina. No, otac je usadio u mene želju da postanem auror.

-Oho. Vidi tko nam je tu.- nasmijala se Sarah do smo ja i Nessa prolazile pokraj nje i neke cure. –Vanessa, što stvarno još ideš za Elinor, kao da si joj zalijepljena na leđa? Mislim, ono što ti je napravila stvarno nije bilo u redu. Čudi me što si joj oprostila.- frknula je.

-Elinor, o čemu ona priča?- upitala je Nessa.

-Pa, mislim da ni je ne znam. – slegnula sam ramenima. –Reci nam Sarah, o čemu pričaš?- bilo me strah ovo upitati. Znam da nisam učinila ništa loše, ali Sarah će učiniti sve da mi napakosti.

-Mislim da to možeš i sama reći svojoj prijateljici.- drsko je izgovarala riječi s posebnim naglaskom na onu svojoj.

Gledala sam je blijedo kao da ništa nisam znala. Ali, stvarno je i bilo tako. Ništa ne znam! Možda je došlo do zabune, nadam se. Iako sam sigurna u to da je to samo još jedna Sarahina spačka.

-Šteta što u Hogwartsu ne postoji teatar. Mislim da bi za svaku predstavu dobivala glavnu nagradu. A mogla bi otići i u onaj bezjački Hollywood, sigurno bi te primili.- nastavila je Sarah.- Hajde Elinor, priznaj svojoj prijateljici što se dogodilo prošlog četvrtka.

Oo, mislim da sam u gabuli. Ja zaista jesam napravila nešto strašno. Prošli četvrtak je bio tulum u nekog Slytherina sa sedme godine. Nessi se i dalje sviđa Brad Lestrange, onaj prezgodni tip iz Ravnclawa. Željela sam im srediti, jer sam super sa svima iz Ravenclawa. Ali, bio je tako sladak. Nisam mu mogla odoljeti. Njegove usne su privlačile moje poput magneta. I da, brijala sam s njim. Riječ brijala je možda premala za takvo što. Stvarno nam je bilo super. Ali, čini se da sam zaboravila na Nessu. A zaboravila sam joj i priznati što se dogodilo između mene i Brada.

-Znaš Nessa,- odugovlačila sam. –pa, na tulumu sam zabrijala s Bradom.

-I ti se neka prijateljica.- odgovorila mi je. – Kako si mi mogla to učiniti?! Samo tako se žvalit s dečkom moji mi se sviđa.

Slegnula sam ramenima. Iako mi je bilo čudno kako Sarah zna za to. Uostalom, kako je znala da će to povrijediti Nessu? Pa otkud joj to da joj se Brad sviđa?

-Hajde, dosta melodrame.- ubacila se Sarah. –Nessa, nemoj se brinut. Dođi k nama. Znaš, Elinor nije samo tebe povrijedila. Povrijedila je i ostale svoje prijatelje. Ako vas je uopće i smatrala prijateljima. Misliš da postoji dečko s kojim ona nije brijala? Teško ćemo takvog naći. Mislim da bi bilo dobro da kažeš i ostalim prijateljicama kakva je zapravo. Alexandrin dečko je prevario Alexandru s Elinor. A slične situacije su bile i s Alexz te Amelie.

-Zapamti ovo Elinor! Nećeš više nikad imati prijatelje!!- derala se Nessa.

End of flashback

Zamislila sam se. Tada su se svi posvađali sa mnom. Svi, osim Starza. Njemu nisam ništa učinila. Iako mi nije jasno zašto se on nije posvađao sa mnom.

Kad bolje razmislim, Sarah nije kriva, već ja.
Ja sam ta koja je povrijedila svoje prijatelje, koja im je radila gluposti iza leđa. Sarah im je samo pomogla da shvate.

Možda je bolje da im je rekla.
Iako je to bilo loše za mene, njima je pomogla da shvate s kakvom se zvijeri druže. Ali, to nije trajalo dugo. Nakon par tjedana svi su mi oprostili. Svi, pa čak i Nessa. Razaznala je da je Brad budala, i tako je željela zaboraviti sve ono vrijeme kada joj se sviđao. Ali, tada sam ja bila ponovno s njim. Nije joj smetalo. Bilo joj je lakše. Jer je to bila kao njena mala osveta. Vidjela je da sam se razočarala u njemu, i tek tada smo bile kvit.

-Oprosti.- obratila sam se Sarah.- Nisi ti kriva, već ja. Nisam smjela onako postupiti. Hvala ti, jer si meni i mojim prijateljima otvorila oči.

-Ma ništa.- nasmiješila se.- Možda nije bilo na meni da ono učinim. Ali, nisam mogla podnijet da se tako odnosiš prema svima. Imala si cijelu školu u šaci. Svi su ti se klanjali kao da si nekakva kraljica. – zastala je. – Na neki način sam možda bila i ljubomorna. Ne znam.

U pravu je.
Ja, da se netko drugi ponaša poput mene, ne bih to mogla dopustit.

Ali, jedna mi stvar nije jasna.
Ona cura koja je bila sa Sarah, u trenutku kad smo se ja i Nessa posvađale, užasno liči na Rochelle.

-Jesi ti oduvijek prijateljica sa Sarah?- upitam Rochelle.

-Da, zašto?

-Pa, ti si bila s njom kad smo se ja i Nessa posvađale.

-Valjda.- slegnula je ramenima.

Svakim danom otkrivam sve više groznih stvari o sebi.
Prava sam kučka. Nadam se bila.

…

Prošlo su već tri tjedna o otkrićima o svojoj burnoj prošlosti.
Sve više vremena provodim s Rochelle i Sarah.

Sarah i ja više nemamo nesuglasica. Rekao bi čovjek u početku da ćemo se mrziti i da će Rochelle stajati između dvije vatre. Ali, nije tako. Sad smo najbolje prijateljice- trio fantastiko.

Ali, navikla sam imati jednu prijateljicu za sebe.
Koliko god to sebično zvučalo, željela bih imati jednu prijateljicu s kojom bih mogla dijeliti sve, a ne da moram najbolju prijateljicu dijeliti s nekim. Jer, ja i Sarah ipak ne možemo bit najbolje. Nije da sam zlopamtilo, ali stvari iz prošlosti ne mogu zaboraviti. Uostalom, to što je Sarah učinila nije loše, već dobro. Ali svejedno, ne volim kad mi se ljudi zamjere.

Možda sam malo zapostavila Nessu i Evelyn, ali njih dvije se snalaze dobro i bez mene.
Kud god se okrenem, uvijek mogu upasti u neki trio fantastiko. Ali, ja to ne želim. Želim imati prijateljicu za sebe! U slučaju Nesse i Evelyn mi je svejedno. S obje sam dobra, tako da bi obje, naravno posebno, mogle biti moje idealne prijateljice. A u slučaju Sarah i Rochelle, radije biram ovu drugu.

Sad opet započinjem s nekim svojim idealima.
Uvijek su mi govorili da prihvatim stvari kakve jesu, da nije na meni da uokolo biram prijatelje, jer je prave prijatelje teško steći. Ne može ih se izbirati na eci, peci, pec. Ali, kao što rekoh, ja trebam nekoga za sebe.

Dečko?! Definitivno ne!
To je zadnje što mi treba, ma ni ne treba mi. Uvijek me uvlače u neke probleme. Istina da svi kažu da je obratno, ali ostajem pri svom. Krivim muški rod za sve!!

To su obične šovinističke svinje koje misle samo na sebe!!
Oni bi svi htjeli da smo u starom vijeku. Da se vucaraju s kurvama i navodno rade dok im mi čistimo kuću i radimo ručak.
Uz to ih uopće nije briga za naše osjećaje. Bace te kao kartu iz kaputa koja više ne vrijedi. Ali, srce nije kamen! Pogotovo ne srce cura. Muškarci bi trebali biti sretni što nas imaju.

Ali, stvorio se novi problem!
Ja više ne želim imati muškarce. Jednostavno mi ne trebaju. Svaki njihov dodir je otkucaj srca manje u mom životu. Gade mi se! Nadam se da ću jednog dana naći jednoga koji će me voljeti jednako kao i ja njega. Ako mi više ne bude smetao dodir muškarca. Tko zna koliko će vremena trebati da se oporavim od onoga.

Razmišljajući o šovinističkim svinjama, čitam svoj omiljeni časopis OK! Iako je to bezjački časopis, ima stvari koje me i kao vješticu zanimaju. Ali, nije mi jasno kako se one bezjačke cure mogu žaliti na svoj život. „Oh, kad ću to učiniti? Molim vas dajte mi savjet.“ Kao da meni nije stoput gore. Već sam to učinila s tipom za kojeg sam mislila da ću provest cijeli život. Najbolji prijatelj je zaljubljen u mene. Stvari u školi se pogoršavaju, iz svih važnih predmeta za aurora imam trola. Ne znam tko je moja najbolja prijateljica. Prijeti mi smrt, jer ne želim bit smrtonoša. Voldemort, daleko najjači čarobnjak želi da budem njegova podanica, ili kako neko to zovu ljepšim nazivom, smrtonoša.

Što bih aj sad trebala. Moliti tinejđerski časopis za pomoć. Prvo što bih razotkrila čarobnjake ako me prije toga ne bi proglasili ludom. Drugo, imam previše problema tako da i kad bi se svi ti časopisi udružili, bila bih beznadan slučaj.

Ah, još ovi članci o vampirima. Kao da oni postoje. Robert Pattison u ulozi prekrasnog Edwarda. To je iz one knjige koju May čita. Ja koja sam vještica, ne vjerujem u vampire. Jer oni zapravo i ne postoje. Praktički, čarobnjaci su najsnažnija bića na ovoj planeti, tako da bi znali da vampiri postoje.

Boli me glava od ovih gluposti!
Nije mi jasno zašto ovo uopće čitam. Gdje su svi kad ih trebam?

…

Krasno. Trol iz čarobnih napitaka. Pa što sam ja tom čovjeku učinila? Ali, mislim da se radi o mom ocu. Snape i on su se nešto zakvačili i zato, kao i uvijek, ja moram ispaštati.

Jednog dana, kad skupim dovoljno hrabrosti, pitat ću ga. Pitat ću ga zašto me mrzi. Mislim, i mrzi me i voli me. Ne baš da me voli. Nego sam mu među dražim učenicima ako se izuzme onaj dio što me mrzi jer mu je moj otac nešto napravio, ili obratno, što ja znam.

Napokon slobodan sat.
Nadam se da će se Evelyn požuriti. Odlučila sam ne zanemarivati nju i Nessu.

-Napokon si se sjetila doći.- odahnula sam.

-Stvarno sori.- prišla mi je i poljubila me u obraz. –Snape me zadržao poslije sata. Kaže da imam izniman dar za čarobne napitke.- nasmijala se.

-Ma, nema veze. A gdje ćemo sad?

-Mislim da bi ti to trebala reći. Ipak, tek sam dva mjeseca u Hogwartsu.

Već dva mjeseca je prošlo? Čoviće, kako vrijeme brzo prolazi! Praktički, dva mjeseca je malo razdoblje. Ali koliko se stvari dogodilo u ta dva mjeseca, uf.

Razmišljam o tome da tati napišem pismo. Možda bih mu trebala reći da su Evelyn i njena majka žive. Većina misli da sam mu to već trebala reći. Ali, glupo mi je preko pisma. Mogao bi dobiti infarkt.

-OK onda. Hajdemo u Zabranjenu šumu. Osim ak se bojiš, pritom ćemo ostati u perivoju.- zasmijala sam se.

-Ja da se bojim. Puf. – frknula je. –To ti je stvarno bilo glupo.

-Onda, što čekamo?

Polako smo se uzmicale iz punih hodnika Hogwartsa.
Trčkarale smo po travi do Hagridove kolibe, kao što smo to radile i u bezjačkom svijetu. Evelyn je zadivljeno gledala u Hagridov vrt. Ona je zapravo još uvijek pohađala Skrb za magična stvorenja. Sigurno je da to nije zbog Hagrida, jer je tek došla ove godine. Ali, stvarno me čudi što netko, osim Lune Lovegood, taj predmet zaista voli.

Oprezno smo ulazile u šumu. Evelyn se stvarno nije bojala. Možda je to bilo zbog njene ljubavi prema svim tim čudnim stvorenjima.

Šetale smo i ulazile dublje u šumu. Nismo riječi progovorile. Ona je očito bila zapanjena tom čudnovatom šumom. A ja, ne znam… jednostavno mi se nije pričalo, što je bilo jako čudno.

-Često ideš ovdje?- prekinula je sumornu tišinu.

-Pa, ne zapravo. Kad bih dolazila ovdje, to bi bilo uglavnom s dečkima. Išli na posebno mjesto.- zastala sam. S nekim dečkima mi je bilo zaista dobro, bar sam tako nekoć mislila. Shvatila sam da su bili sa mnom samo zbog mog fizičkog izgleda i popularnosti. Ili je to bio razlog zašto sam ja s njima bila? Ne sjećam se. A nije ni važno. Oni su iza mene. –Hajde,. Povest ću te.

Uhvatila sam je za ruku. Trčale smo što smo brže mogle. Priviđale su mi se čudne stvari. Činilo mi se da oko sebe vidim kentaure. Znam da ih ima u šumi, ali u drugim dijelovima.

-Evo nas.- rekla sam kad smo došle do predivnog jezera.

-Ovo mjesto zaista jest posebno.- izdahnula je oduševljeno.

Željela sam reći nešto, ali nisam mogla.
Čini se da nisam toliko luda koliko sam mislila.

-Elinor, što ti je?- rekla je Evelyn zbunjeno.

Evo, napokon novi post! Samo da znate, nastojat ću postove objavljivat u maksimalnom razmaku od dva tjedna. Ali, ko zna. Nekad možda budu i dva dana. Ne znan jel van se post sviđa. Možda san onaj jedan dio previše pretrpala Elinorinin osjećajima. To mi se i sviđa, al ipak san možda pretjerala. Post je malo dosadan, al uvodi nas u nešto zanimljivije. Nisan tila previše brzat, kao što san to prije radila…

Vaša Elinor Vivian Lily Potter

<< Arhiva >>

Affichage pas moi

Autre...

Amis d'un autre monde...

Copyright ©

9. U SVAKOM BIĆU ČAROLIJA LEŽI